Nek' samo počne....

Sve je spremno...

Ako osvojite 4139 glasova na izborima _ određujete obrazovnu politiku

Kurikularna reforma dio je Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije koja je u listopadu 2014. prihvaćena u Saboru i ona je početak smislene i korjenite promjene hrvatskog sustava odgoja i obrazovanja.
Ništa novo neću dodati ako pokušam nabrojati samo neke prednosti prijedloga cjelovite kurikularne reforme kao što su: manje učenja, a više igre u vrtićima; uvođenje devetogodišnjeg osnovnog školovanja kakvo ima velika većina europskih zemalja koje bi se moglo realizirati negdje početkom 2020-ih; manje učenja činjenica napamet, a više razvoja vještina, kritičkog i logičkog razmišljanja te kreativnosti potrebnih za cjeloživotno obrazovanje i tržište rada. Učenje bi trebalo postati povezanije s potrebama stvarnog života te više orijentirano na usvajanje kompetencija i vještina; manje obaveznih predmeta, a više fleksibilnosti i izbornosti,; više međupredmetne nastave i interakcije u učenju - no predmeti se neće integrirati; ocjenjivanje bi trebalo postati objektivnije ( ocjenjivanje će postati hibridno, što znači da će djelomično biti vanjsko, a djelomično unutarnje, što će smanjiti pritisak roditelja na nastavnike zbog nezadovoljstva ocjenama); učit će se više informatike, no ona će se kao informatička pismenosti uvoditi kroz sve predmete, dok će ozbiljnija razina, učenje programiranja i sl. u osnovnim školama ostati izborni predmet koji će se moći učiti od prvog razreda; učenicima strukovnih škola osigurat će se lakši nastavak visokoškolskog obrazovanja u struci.
I tako bih mogao u nedogled nabrajati prednosti CKR koju je podržali velika većina praktičara ( učitelji ) i roditelja djece koji misle na budućnost i sami učenici.
Ali,gle čuda !?
Nije to baš tako.
Ovo je ipak Hrvatska i glas su digli oni koji su dobili mogućnost iz saborskih klupa kazati nešto „pametno“ a istovremeno stopirati CKR ( iskreno se nadam da ipak u tome neće uspjeti !).
Došlo je vrijeme da i mi dignemo glas !
Jer stopiranje CKR uporno guraju upravo oni koji su samo slučajno, zbog čudne metode izračuna, ušli u Sabor.
Koje je to dvoje „velikana“ hrvatskog školstva koji drvljem i kamenjem napadaju CKR ?
Ladislav Iličić koji je na izborima osvojio čak 2930 preferencijalnih glasova ili 0,133 % glasača čiji su listići bili važeći ( 2.196.648 );
Gordana Rusak koja je na izborima osvojila čak 1209 preferencijalnih glasova ili 0,055 % glasača čiji su listići bili važeći ( 2.196.648 );
Zbrojivši glasove navedenih zastupnika možemo sa oduševljenjem naglasiti da obrazovnu politiku školstva u ovoj državi određuju zastupnici koji su ukupno dobili 4139 glasova ili 0,188 % glasova važećih glasačkih listića.
Čarobno. Da, čarobno i očekivano – ali samo u Hrvatskoj.
Jadni li smo !

Baš smo slatki !

MASLAČAK I STRAHINJŠĆICA.....

ZADARSKE CURE VOLE MOBITEL...

............I pitaju se...pa dobro gdje si ti ?

GIRL IN RED....

Zadar..... pun lijepih djevojaka..... jedna od njih.....

CKR

Cjelovita kurikularna reforma: DIVNO ! KONAČNO !
Ali......
Kao i obično postoji ALI !
Ne želim ulaziti o ono što piše na tisuću stranica ali želim naglasiti da bi se uz "ono što i kako te na koji se način uči i kako se vrednuje" mora paralelno raditi i ovo:
1. stvoriti iste uvjete u svim školama Hrvatske;
2. educirati učitelje ( kada ? za vrijeme godišnjih odmora ?! );
3. u svim domaćinstvima Hrvatske uvesti internet i opremiti kućanstva računalima ( u ovoj našoj zemlji "znanja" mnoga djeca još nemaju računalo a kamoli internet a 90 % CKR svodi se na informatičku tehnologiju );
4.učitelj u školi mora biti punih osam sati te mu zbog toga u školi treba osigurati prostor gdje će pripremati i završavati određene projekte;
5. konačno i plaćom "staviti" učitelje tamo gdje im je mjesto - u središte društvenih zbivanja;
6. omogućiti ravnateljima da se učitelje nagrađuju odnosno da se naprave kriteriji koji bi omogućavali da dobri učitelji imaju bolje plaće od onih koji su u školi samo zbog toga jer im osigurava sigurno radno mjesto;
7. najvjerojatnije jedino u školstvu knjižničari i stručni suradnici imaju šestosatno ( 6 ! ) radno vrijeme a računa se kao osmosatno dok istovremeno najodgovornija osoba u školi ( ravnatelj ) mora odraditi punih osam sati koji gotovo svakodnevno dođu do 10 i više sati;
8. ravnateljima omogučiti da mogu predavati u razredima svoje predmete, barem 2 do 4 sata tjedno,
9. i tako bi mogao nabrajati u nedogled.......

Kopački rit i ja....

Područje Parka prirode Kopački rit nalazi se na sjeveroistoku Republike Hrvatske, odnosno dio je geografskog područja Istočne Hrvatske. Zauzima jugoistočni dio Baranje, prirodno najbolje izdvojene cjeline u okviru Istočne Hrvatske, koja se prostire između Drave, Dunava i granice s Mađarskom.
Reljef područja Kopačkog rita je rezultat rada vode, kako same rijeke, tako i poplavnih voda koje plave područje.
Rijeke u svom živom toku stvaraju sprudove i otoke – ade – te rukavce koje ovdje zovu „dunavac“ ili „stara Drava“.

Unatoč svim problemima koji se javljaju za posjetitelje se, osim kulturološkog sadržaja, pripremaju i drugi razni sadržaji – od seoskog do rekreacijskog i izletničkog turizma kao što su: Putovanje kroz „srce“ močvare ( od posebnog zoološkog rezervata – vožnje brodićem na Sakadaškom jezeru – do Kopačkog jezera gdje obitavaju velike kolonije ptica – Hulovski kanal do Dunava – Dunavom i Dravom do Osijeka ); Promatranje ptica ( eng. bird watching ovisno o sezoni, u pojedinim mjesecima može se vidjeti 50 do 90 vrsta. Najviše je vrsta u svibnju i listopadu tijekom proljetne i jesenske seobe ptica. Tijekom listopada organizira se, već tradicionalno, takozvani međunarodni festival ptica European Birdwatch u zajedničkoj organizaciji javne ustanove i Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode );

Još su zaista zanimljivi -Dvorci Kopačkog rita;c) Etnoselo Tikveš (Tikveš je naselje ili pustara u općini Bilje na 19 kilometara od Bilja. Nalazi u središtu sjevernog dijela Parka prirode u blizini crpne postaje Tikveš na Vemeljskom Dunavcu. Od kraja 19. stoljeća u pod nazivom Tökös pustara u sastavu je naselja Vardarac, a 1914. godine ima 19. stanovnika. Kao samostalno naselje se u popisima stanovništva prvi put spominje 1948. godine sa 153 stanovnika. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u naselju je stanovalo 73 stanovnika, a danas broji samo 29 stanovnika u 12 kućanstava. Nastalo je izgradnjom niza samostojećih prizemnih građevina obodno uz prometnicu; Etnosusreti – svake se godine u Bilju početkom jeseni održavaju etnosusreti „Zajednička baština“ – tijekom manifestacije lokalno stanovništvo izlaže svoje domaće proizvode: tradicionalne alate, razne rukotvorine i ostale suvenire te jedan od oblika turističke ponude u sklopu koje zainteresirani posjetitelji imaju mogućnost kroz leću svog objektiva promatrati pticu ili drugu životinju.

KONCERT UČITELJA_ fotke

veseli što je odlično odrađen....

4 m....

korny rasturila....

3 m....

naš Bačo i klarinet....

Od Krapine do Skadarskog jezera _ kraj

Ovim je došao kraj puta. Malo ću se odmoriti i krenuti kući. Moram kazati da je to bilo pet dana uživanja u nedirnutoj prirodi, lijepim mostovima, bogatoj povijesno-kulturnoj baštini, ljubaznim i gostoljubivim ljudima koji su s ponosom pričali o svom kraju.
Molim vas samo jedno – nemojte me držati za riječ, najvjerojatnije sam negdje pogriješio u nekoj brojki, u nekom kilometru, u nekoj godini, u nekoj površini, dubini, daljini jer sve što sam iznio je preneseno iz priča domicilnih stanovnika te iz mog tada trenutnog dojma.
Vremenom, ako je potrebno, potražiti ću prave podatke, iako sam uvjerenja da su i ovi približni, i napisati ih nekom drugom prilikom.
Pozdravljam i rastajem se sa Skadarskim jezerom.
Bacim čeznutljiv pogled, sjedam u svoju „Daciu Stepway“ i krećem prema Hrvatskoj.
Na putu koji je ispred mene, a iznosi oko 800 kilometara, srećom ima dobrih ljudi koji su me pozvali da svratim kod njih dok se oni „brčkaju“ u našem lijepom plavom Jadranu.
Zato hvala Martini i Jurici ( odlična vam je kava ); Nataliji, Niki i Miljenku (hvala na dobroj klopi ) te Ljubici i Ivi ( ugodno druženje uz priču, piće i hranu ).
Na žalost nisam stigao posjetiti Gordanu i Melitu – nije se bilo više para.
Ostalo je tek toliko da se dođe do Krapine.
Kako sam se približavao svom gradu kroz glavu mi je prošla samo jedna misao: „ Svugdje je lijepo, ali je najljepše u Krapini !“